Zupa Rankovici
    Rankovici_1  
     

Zupa Rankovici osnovana je 1937. dijeljenjem od Bucica.Ona je rezultat nesporazuma izmedju gornjih i donjih sela bucicke zupe.Trebala se graditi nova zupna crkva za bucicku zupu,ali se zupljani nisu mogli dogovoriti za njezinu lokaciju.To je rezultiralo dekretomVrhbosanskog ordinarijata o osnutku nove zupe sa sjedistem u Rankovicima.Nakon Drugog svjtskog rata imali su Rankovici u svom okviru i jedan citav grad,Novi Travnik.Sela su se potpuno navikla na svoj grad.Kao na nemirnog susjeda koji im nudi i svoje darove(radna mjesta,promet...)ali im u zamjenu uzimalo po malo i nesto vazno:vlastitu narav i mir.Mislilo se u pocetku da mladom gradu nije potrebna crkva.Ali ona je danas ipak u njemu.Crkva Kristova uzasasca dovrsena je i posvecena 1983.A na istocnom rubu Novog Travnika postavljen je 1998.kamen temeljac za novu zupnu crkvu,posvecenu Presvetom Trojstvu.

                          Prosvjetna djelatnost

 

Rankovici_2 Rankovici_3

Snimak iz 1947 g. (                                                                              Prva osnovna skola na opcini ,danas muzej.  

Rankovici_4

 

U jesen krajem 1908 godine u Rankovićima je poćela sa radom prva škola na ovom području.Sve do pred drugi svjetski rat ovo je bila jedina kulturno-prosvjetna ustanova na području komune.Godine 1939 otvorena je škola u Sebešiću.Ove dvije škole su uoči rata imale oko 130 učenika i dva učitelja.Osim u njima osnovna znanja iz pismenosti jedan dio stanovništva je sticao i putem škola koje su djelovale u okviru vjerskih institucija na ovom području.

U skladu sa nastojanjem društva na preobražaju prosvjetne djelatnosti(kasnije  uvođenje i obveznog osnovnog obrazovanja)ovdje se započelo sa širokom akcijom opismenjavanja građanstva,otvaranjem analfabetskih tečajeva koji su pružili osnove iz pismenosti velikom broju stanovništva svih uzrasta.

Naslijeđena školska zgrada u Rankovićima osposobljena je za vršenje nastave 1945 godine i u nju su bila upisana 32 učenika.Nastavu je izvodio jedan učitelj u odjeljenju kombinovanom sa četiri razreda.Postepeno se otpočelo i sa izgradnjom novih školskih zgrada,tako da več 1949.godine na ovom području djeluje šest osnovnih-četverorezrednih škola:u Rostovu,Opari,Rudoj,Rankovićima,Bučićima i Margetićima.

Kompletan školski prostor je ćinio 14 učionica u kojima je nastavu za 428 učenika držalo 11 učitelja.

Izgradnjom Kombinata»BRATSTVO»i grada javile su se potrebe i otvorile mogučnosti za brži razvoj prosvjetne djelatnosti.Izgradnja novog školskog prostora,želja za prosvjetnim i kulturnim uzdizanjem kao i veliki polet i entuzijazam prosvjetnih radnika imali su presudan uticaj na opče prosvječivanje stanovnika svih uzrasta.

                                        Rankovici

Rankovici_5Rankovici_7

Selo se nalazi jugoistocno od Novog Travnika i granici sa Cehovom, Stojkovicima, Budusicima, Novim Travnikom, Rastovcima i Cakicima (zasela Lazine). Nezna se kako je selo dobilo ime, ali ga nalazimo u travnickom sidzilu iz 1785 i 1788 godine pod nazivom Hrankovici, a u maticama pisanim bosancicom u Gucoj Gori iz 1768 (pod brojem 588) zapisano je Brankovici. Bilo koja varijanta imena ovog sela pokazuje da je ono rodovsko porijekla, a ne kako su me stanovnici ovog sela uvjeravali da vuce korjen od rijeci hrana.
Selo je bogato vodom i pored rijecica Grlonice i Jaglenice koje proticu kroz selo ima i u samom selu vise izvora.. Osrdak, Slavnica voda, Babajica voda, Svabicki bunar, Sceona i Trst. Nalazi se isbod brda i padina Kuk, Imeri, Lazine, Rankovska kosa u cijem je podnozju Palacisce, Veliki kamen Celinac, Svabici, Glavica i Plandiste. Selo se nalazi djelom u prostranom polju u djelu zvanom Luscici, Civluk, Sastavci, Podjaz, Boskovke, Kamenjace, Celikovac i Rakovica. Ovo podrucje bilo je nastaljeno od najstarijih vremena. Iznad sela nalazi se vis Gradac sasvim sigurno jos predhistorisko utvrdjenje. Danas je lokalitet gotovo unisten. Zahvaljujuci Dr. Mihovilu Mandicu i Josipu Korosecu umogucnosti smo dati nesto opsirniji. Jos 1950 godine bilo je djelomicno sacuvana gradina dosta veliki razmjera sa ocuvanim nasipom i odbrambenim tunelom. Jos 1926.godprilikom Mandiceva posjeta mjestani su tunel na svoju ruku raskopali i Mandic je uocio dosta ulomaka glinenog posudja. Tumul se nalazio na sjevernoj strani prema brdu i bio je precnika oko 25 m a visine  6-7 metara. Gradina je 1950 godine imala jos jos dobro sacuvan nasip na cijeloj istocnoj strani u duzini nekih 70 m, a djelomicno se produzavao i na juznu stranu. Na zapadnoj strani nasip je bio sacuvan u duzini 35 metara, dok je gradina bila najsira na juznoj strani – 40 metara. Ono sto je i danas vidljivo, je da gradina ima veoma strm pad na juznoj strani gdje se obrusava prema dolinici Grlonice. Vec Korosec konstatuje da se fragmenti keramike tesko mogu naci, jer je veci dio humusa otplavljen. Moze se dodati da je tumula bilo vise, ali su unisteni.

Gradac se nalazi na koti od 652 m. I bio je ozidan suhozidom. Funkcija ovog utvrdjenja  u prehistorijski i kasnje vrijeme bila je da brani dolinu Grlonice. Uostalom u dolini ove rjecice bilo je vise utvrdjenja – ukupno 9, (koliko je meni poznato).

U podrucju Gradca i lokaliteta Kosa na mjestu zvanom Palaciste nadjeni su ostaci rimske zgrade sa banjom. Lokalitet je arheoloski  istrazila Irma Cremosnik. Ispitivacke radove zapocela je u oktobru 1952 i oni su trajali do oktobra 1953 godine. Ispitala je gromile izmedju tadasnje sumske zeljeznicke pruge (koja je isla od Nove Bile do Sebesica) i brijega Kosa i nasla ostatke rimske banje i jedne zgrade.

Ovaj lokalitet prvi je zabiljezio Dr. Jozo Pertrovic, dok je prva probna iskopavanja izvrsio dr. Mihovil  Mandic sa preparatorom Antom Kucanom 1930. Godine. Iako je ovo iskopavanje bilo probno ono je izuzetno vazno, jer kad se dvije decenije kasnije prislo sistematskom iskopavanju sa lokaliteta je dosta toga vec bilo odneseno.

Dr. Irma Cremosnik je prvo otkopala rimsku banju. Bila je to longitudijalnan zgrada dimenzije 16x12 metara, sa cetiri prostorije od kojih je jedna bila u obliku polukruzne apside. Dvadeset metara dalje od banje nalazila se stambena zgrada – vila rustica skromijih dimenzija. Interesantno ja napomenuti da je iznad ove zgrade jedan metar ispod povrsine naden grob koji potice iz srednjeg vijeka i koji nema nikakve veze sa rimskom vilom. Uz grob nadjeni su fragmenti slavenske posude.

Od nalaza koji se danas cuvaju u Zavicajnom muzeju u Travniku su od arhitektonski ukrasa fragmenti pilaster kapitela, fragmenti lica pilaster kapitela, fragment oplate, fragment ugla oplate, te komad obradjene muljike. Pilaster kapiteli sa svojim stiliziranim ukrasima bili su ujedno i prvi nalazi ove vrste u Bosni. Nadjeno je i fragmenata keramike, kako rimske, koja indicira na kasnu antiku, tako i srednjovjekovne, koja je nastala iza XII stoljeca.

Posluzimo se zakljuckom Dr. Irme Cremosnik: „Nasa vila sa banjom spada u red skromnijih vila rustica, koja ne nalazi analogija u do sada iskopanim vilama u Bosni. Otkopane su do sada malobrojne, ali pokazuju raznolicne osnove. Vila je gradjena tipicno po rimskom nacinu na padini brijega. Njeno uredjenje kao  i gradnja izvedeni su po rimskim principama. Jedino u manjoj rutini kojom su izvedeni ornamenti kapitela vidi se rad provincijskog majstora. Na domacu radinost vile rustice upucuje i mnostvo nadjene troske. Ona se cesto nalazi na rimskim naseljima osobito u rudarskim krajevima.

Vila, koliko se po danasnjim moze suditi, nije bila osamljena. U njenon blizini nalaze se ostaci rusevina koje su rasporedjene oko brda Gradca i nasuprot njemu brdasca Klobuka uz put Rankovici – Rastovci. Na Gradcu je, kao sto smo vec spomenuli, bila utvrda, vjerovatno strazara za put koji je prolazio ovom dosta uskom dolinom. Tacan datum postanka ove vile ne bismo bez daljih ispitivanja mogli obrediti. U datiranju ovom prilikom ne moze nam pomoci oskudna keramika. Po nacinu obrade kapitela i po analogijama mozemo suditi da poticu iz kasne antike, a kako su to prvi primjeri i do sada nepoznati ove vrste kod nas, ne mozemo dati odredjeni termin za njih. Isto tako ostaje neizvjesno kada je  zgrada srusena. Jedino srednjovjekovni grob svjedoci da je vila vec bila potpunp porusena u srednjem vjeku.

Danas na ovom lokalitetu ni naizvjezbanije oko arheologa ne bi mogli primjetiti, da je ikada ovdje bila bilo kakva gradjevina.

Isti je slucaj i sa rimskim grobnicama koje spominje K. Patch kod Carskog hrasta. One su takodjer unistene, ali ovaj zapis ukazuje da su Rankovici kao i okolna sela bila intenzivno naseljena u rimsko doba. Po svoj prilici u doba Rimljana u Rankovicima je bila poljoprivredna ekonomija sa naseljem. Ona se nalazila u prosirenoj dolini i imala je dosta  obradivih povrsina. Njezina dobra strana ogleda se u cinjenici da se nalazi u relativnoj blizini jos nekoliko rimskih naselja (medju njima se posevbno isticao i dominirao Mosunj – SO Vitez) i u blizini znacanje rimske komunikacije. Naselje u Rankovicima imalo je najvjerovatnije, funkciju snadbijevanja okolnih naselja poljoprivrednim proizvodima pa je na taj nacin doprinoslio razvijanju agrarne proizvodnje u ovom dijelu Bosne.

Ovo stanovnistvo razlikuje se od Baslerovog koji pretpostavlja da su Rankovici bili rudarsko naselje.Indicija o rudarskoj proizvodnji u Rankovicima nema pa cak ni u susjednim selima.Da je ovo selo egzistiralo u doba srednjovjekovne bosanske drzave dokazivala je i oveca nekropola stecaka na lokalitetu Potkraj gdje je danas katolicka crkva,

Ova nekropola je unistena 1937.god.prilikom izgradnje pomenute crkve kada su gotovo svi stecci uzidani u njene temelje.Iz priloga Paole Korosec saznajemo da nesto sjeverozapadno od crkve  u Rankovicima na desnoj obali rijeke (grlonica) kada prodjemo Nevic Polje nalaze se jos tri djelimicno amforna spomenika kao ostatak nekadasnjeg srednjovjekovnog groblja.Paola Korosec neiskljucuje mogucnost da se pored ova tri nenalazi jos kojispomenik.jer su svi u neprohodnoj sikari pa nije bilo u mogucnosti da se utvrdi tocno stanje.

Danas u Rankovicimakao i u najvecem broju okolnih sela zivi uglavnom katolicko stanovnistvo,ali iz travnickog sidzila iz 1785,a i raniji vidi se da je iu doba Turaka ,slicno kao i u Balicima,ovdje zivio i muslimanski zivalj.Rankovice,odnosno Hrankovice,nalazimo 1836/7 god. medju selima koja su obavezna da obezbjede hranu za valiju i njegovu pratnju.Hafiz Osman iz Rankovica ja 1259 / 1843 / 44. God uputio molbu da bude oslobodjen poreza zbog nerodne godine.U Rankovicima je postojalo i veliko muslimansko groblje na Plandistu danas igraliste, koje je u potpunosti unisteno.Groblje je devastirano pred prvi svjetski rat.Prema popisu iz 1813,god. Vidi se da u selu pored katolika zive jos muslimani i pravoslavni.

Jos u doba austrougarske okupacije, tocnije 1909 / 10 .god.Rankovici su dobili osnovnu skolu koja je izgorjela za vrijeme  borbi u selu 1943. God.U njenoj neposrednoj blizini podignuta je i kapelica 1930.god. Sv. Ante.Do izgradnje ove kapelice sluzba bozja obavljala se u duplji starog hrasta- orijasa u ciju je supljinu moglo stati oko 30 ljudi.

Carski hrast u Rankovicima, iako predstavlja prvorazrednu prirodnu rijetkost.pored naucnog i turistickog znacaja sadrzi kulturni i spomenicki aspekt.Mada je deblo porpuno supljo tesko mu je odrediti starost,po predanju je star preko hiljadu godina,sto bi ga,ako bi bilo toco,uvrstilo medju najstarije stablo u ove vrste u Europi ,a mozda i u svjetu.

Zahvaljujuci K. Maliyu i O. Reiseru koji su jos u proslom stoljecu otkrili stablo 1887.god.znamo da je ono imalo cetri velike snazne grane koje su stvarale razvijenu krosnju. Na stablu je vec tada postojala supljina  u koju se moglo smjestiti 64 vojnika bez vojne opreme.Negdje pocetkom ovog stoljeca ,jednom drugom prilikom smjestila su se u krosnju 72 ucenika sa nastojnikom.Vec je spomenuto da se do izgradnje kapelice ovdje sluzila misa ,.U toku drugog rata u deblu je bila smjestena partizanska kuhinja.Stablo je bilo visoko 17 .m duzina debla na dnu 10, a opseg 22 m .

U Rankovicima pricaju interesantnu pricu o hrastu: Marko Kraljevic i Musa Kesedjija bacili koplja sa Vlasica i Marko Kraljevic baci hrastovo koplje i ono pade u Rankovice i nice hrast,a Musa Kesedjija baci koplje od grahovika i koplje pade izmedju Sljemena,Polja Slavka Gavrancica i Gornjeg Doca ( sva sela na opcini travnik )i na tom mjestu niknu trklja od graha.

Stablo hrasta poslije rata vise puta konzervirano.

Na lokalitetu Selista nekad ranije postojala je kula kojoj se danas niza trag nezna.

Rankovici_8

Najstarije obitelji u selu su Slipci , Babici, Vidaci, Banovici i Sucici ( inace doseljenici i Livna)

Iz popis za 1879. God. Vidi se da Rankovici pripadaju opcini Bucicii da  u 28 kuca zivi 138 katolika i 38 muslimana, ukupno 176 stanovnika.Po popisu 1910. God. U 49 kuca zivilo je 294 stanovnika od cega je 251 bilo katolika a 43 muslimana,da bi u prvom posljeratnom popisu iz 1948,god. bile popisane 74 kuce u kojima je zivjelo 420 stanovnoka .Po popisu iz 1971. God. U 198 kuca zivio je 1071 stanovnik,pa se Rankovici po broju stanovnoka nalaze na drugo mjestu odmah posluje Novog Travnika.

 

 

 

Beschreibung: Carski / Stari hrast Rankovici Novi Travnik Bosnia and Herzegovina
Carski hrast


Carski hrast ili kako ga ponekad nazivaju Stari hrast predstavlja jednu od prirodnih rijetkosti Novog Travnika i okoline. Nalazi se u selu Rankovici u neposrednoj blizini grada.


 

Procjenjuje se da je gigantsko stablo staro preko 1000 godina (neke procjene su 1200 do 1500 godina ). 
Bilo kako bilo, Carski hrast je bio i ostao omiljeno mjesto izletnika i putnika namjernika. Jedna od legendi vezanih za Stari hrast govori da je prilikom svoje posjete Bosni, u njegovoj duplji objedovao i sam car Austro- Ugarske. Istorija o tome ne iznosi neke dokaze ali jedno od imena gigantskog stabla je Carski hrast i vjerovatno je u vezi sa tim

 STARI HRAST    CARSKI HRAST

Stolječima se svakog proljeća ,odjevao novim liščem i bogatim plodovima žira.,ponosno je širio svoju krošnju ,a u zemlu zakopao  dugo korjenje.Taj Stari hrast ili Carski Hrast kako su ga zvali, u selu Rankovici  godinama je doćekivao i ispraćao mnoge goste koji su dolazili da se dive njegovoj ljepoti i raskosi.Ali doslo je vrijeme da i on osjeti ljudsku nemar, a i miris rata koji je bio sve bliže,pa je izabrao ono najgore,otici za sva vremena.

Osjetio je da nema više šta tražiti,čekati bolje dane,obori je svoe grane ,spusti se na zemlji i ostao ležati.No on je i danas tu među nama vise nego ikada ,u našim mislima,u prići,u sječanju svakoga ko je ga bar jedan puta posjetio.Tesko je danas proci tuda,svatko osjeti da nesto nedostaje,da nije kako je nekada bilo.Svima nam pogled ostaje tamo gdje je bio on "Stari hrast".

Da je danas tu otisao bih ponovo od tuge za onima koji danas ostavljaju svoje Rankoviće tražeći bolje sutra po čitavom svijetu zaboravljajuci tako i Stari hrast.Treba napomenuti da Stari hrast nije samo pravio hlad ljudima ,več se koristio i u druge svrhe.Za vrijeme turske vladavine u unutrasnjosti hrasta služila se Sveta misa.Nekada su ljudi zatvarali ovce ,mnogi su pronašli spas od kiše i drugi vremenski nepogoda i neprilika.

Trba napomenuti da je Hrast dva puta gorio zahvaljujuči ljudskoj nemarnosti.Šta reči na kraju? Bio jednom jedan Hrast koji je stoljecima prkosio narodu i vremenu,i dođe neka nova civilizacija koja ga uništi i pokori za sva vremena,.Ostat ce nam u sjecanju...

Zubiči 18.08 2004 Drago Slipac